Promjena obično dolazi tek s kuhinjom.

Ne zato što je praktično imati roštilj vani, nego zato što se tada prvi put pojavi razlog ostanka. Priprema hrane prirodno produžuje boravak. Netko reže, netko donosi čaše, netko samo stoji uz radnu plohu i razgovara. Večera prestaje biti trenutak i postaje proces.

Zanimljivo je da pritom veličina kuhinje gotovo ne igra ulogu. Mnogo više znači položaj. Kada je postavljena uz samu komunikaciju između kuće i vrta, postaje točka kroz koju svi prolaze. Kada je pomaknuta u kut, koristi se samo funkcionalno.

Zato suvremeni projekti vanjskog prostora kuhinju sve češće tretiraju kao arhitektonski element. Nešto što definira kako se terasa koristi, a ne samo kako se na njoj kuha.

Tek tada prostor dobije trajanje.
Nije više samo mjesto za sjedenje, nego mjesto boravka.